29. 3. 2024

Rade Šerbedžija

73-letni nadnacionalni človek, s potnim listom Slovenije in Hrvaške, zadnjih 20 let živeč v tujini, zadnje čase vedno več tudi na Reki! Legendarni Rade Šerbedžija!

https://www.youtube.com/watch?v=PGcBHhbUFzI

Ne daj se, Ines.

Ne daj se godinama,moja Ines,

drugačijim pokretima i navikama,

jer još ti je soba topla;

prijatan raspored i rijetki predmeti.

Imala si više ukusa od mene.

Tvoja soba – divota – gazdarica ti je u bolnici

Uvijek si se razlikovala

po boji papira svojih pisama, po poklonima,

pratila me slijedeceg jutra oko devet do stanice.

I ruši se zeleni autobus

tjeran jesenjim vjetrom, kao list,

niz jednu beogradsku padinu.

U večernjem sam odijelu i

opkoljen pogledima.

Ne daj se, mladosti moja,

ne daj se, Ines.

Dugo je pripremano naše poznanstvo

i onda, slučajno, uz vruću rakiju,

i sa svega nekoliko rečenica lose prikrivena zelja.

Tvoj način gospodje i obrazi seljanke.

Prostakušo i plemkinjo moja!

Pa tvoje grudi, krevet,

i moja soba obješena u zraku kao naranča,

kao narančasta svjetiljka,

nad zelenom i modrom vodom Zagreba;

Proleterskih brigada 39, kod Grkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih

tramvaja.

Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,

upotreba zajedničke kupaonice

i – molim vas ako me tko traži …

Ne daj se, Ines – evo me,

ustajem tek da okrenem ploču.

Da li je to nepristojno u ovakvom času,

Mozart, Requiem, Agnus Dei.

Meni je ipak najdraži početak.

Raspolažem s još milion njeznih i bezobraznih

podataka naše mladosti,

koja nas pred vlastitim ocima vara i krade i napušta.

Ne daj se, Ines,

poderi pozivnicu, otkazi večeru,

prevari muza odlazeći da se počešljaš

u nekom boljem hotelu

dodirni me ispod stola koljenom,

generacijo moja, ljubavnice.

Znam da ce biti još mladosti,

ali ne više ovakve;

u prosjeku 1938a.

Ja neću imati s kim ostati mlad,

ako svi ostarite,

i ta ce mi mladost teško pasti,

a bit ce ipak da ste vi u pravu,

jer ja sam sam na ovoj obali

koju ste napustili i predali bezvoljno.

A ponovno počinje kiša

kao što već kisi u listopadu na otocima.

More od olova i nebo od borova.

Udaljeni glasovi koji se miješaju:

glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.

Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu

i nestalo je svjetla s tom bjelinom.

Još malo šetnje uz more i gotovo; Ne daj se, Ines.

Dodaj odgovor